U ponedjeljak 17. veljače u prostoru Mini Art-kina održano je još jedno predavanje ovogodišnjeg ciklusa Kino učionice: Feminizam i filmska romansa. Gošća i predavačica Janica Tomić, filmologinja i stručnjakinja za skandinavski film s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, u predavanju je pod naslovom Pogled ispod oboda problematizirala istoimeni pojam “pogled ispod oboda” (bonnet view) koji se zapravo odnosi na uskraćenost perifernoga vida ženskim likovima u filmovima.
Tu usko filmološku, a opet iznimno i široj publici provokativnu temu, Tomić je pokušala objasniti analizom različitih odabranih primjera. TV serijal Sluškinjina priča iz 2017, ekraniziran prema distopijskom romanu Margaret Atwood, Tomić je prikazala kao klasični prikaz povijesnog bonnet viewa. U kontekstu priče, ”kapica” koju sluškinje nose korijene vuče iz prošlosti, ukazujući time na začuđujuću (i uznemirujuću!) cirkularnost određenih zbivanja koja kao da opravdanima čine izreku ”povijest se ponavlja”. U Sluškinjinoj priči radnja se odvija u budućnosti, što je karakteristično za distopijske filmove, međutim, društvo ne napreduje, već se dominantna ideologija vraća tradicionalnim religijskim načelima svodeći ženu na njezinu biološku osnovu.
Film Meekova prečica redateljice Kelly Reichardt iz 2010. godine, proslavio je pojam bonnet view. Često nazvan ”anti-westernom” ili ”feminističkim westernom” film prikazuje radnju ženskih likova i njihove svakodnevice koja se temelji na njihovu slijeđenju muževa. Užim formatom filma (4:3), za razliku od uobičajenog wide screena, koji je karakterističan za žanr westerna, redateljica je nastojala vizualno približiti nedostatak konteksta i sužavanje perifernog vida s kojim se ženski likovi suočavaju noseći pokrivala za glavu. Žene su u filmu prikazane u konstantnom procesu čekanja, dok je njihova aktivna uloga ograničena na neplaćeni rad i razmišljanje o pričama koje su čule u razgovoru muškaraca. Radnja koja prati svakodnevicu ženskih likova tako je preoblikovala žanr westerna u prikaz ženske aktivnosti. Nadalje, Tomić je zaključila kako su kroz scene dezorijentiranosti i izgubljenosti gledatelji pozvani na identifikaciju s pogledom likova. Pokrivala za glavu osim fizičkih ograničenja, simboliziraju i društvene norme koje ograničavaju slobodu žena.
Pasivizaciju ženskih uloga i oslanjanje na povijest ili umjetnost u takvu prikazu likova Tomić je potkrijepila i primjerima iz filmova Opčinjen redateljice Sofie Coppole iz 2017. godine i Amour Fou redateljice Jessice Hausner iz 2014. godine. U posljednjem dijelu predavanja predavačica je analizom obuhvatila film Dan gnjeva redatelja Carla Th. Dreyera iz 1943. godine u kojem je glavni ženski lik prozvan vješticom zbog incestuozne ljubavi prema posinku. Posebnost je filma evociranje slikarskih tehnika u prikazu radnje, odnosno, oživljavanje nizozemskoga slikarstva koje stoga služi kao određena vrsta refleksivnoga prikaza. Film dekonstruira žensku ulogu u romansi, međutim, prisutni su neizbježni i ustaljeni prikazi ženskoga lika koji se povezuje s prirodom kroz motiv skidanja kapice i raspuštanja kose u znaku slobodne i ostvarenja. U razgovoru s publikom koje je uslijedilo nakon izlaganja postavilo se pitanje za daljnja promišljanja o toj problematici, a koje glasi: postoje li filmovi koji prikazuju ograničenost bonnet viewa s referencom na sadašnjost?
Napisala: Tina Perić
