U ponedjeljak, 3. veljače u Mini Art-kinu održano je prvo ovogodišnje predavanje ciklusa Kino učionica: Feminizam i filmska romansa, pod nazivom ”Turn me on, goddamit!ili Ni svetica ni kurva“. Predavačica Jasna Jasna Žmak, dramaturginja, spisateljica, scenaristica i docentica na Odsjeku dramaturgije Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu govorila je o temi ženske seksualnosti na filmu.
Jasno koncipirano i vođeno predavanje bilo je podijeljeno u tri djela, od kojih je svaki bio posvećen analizi jednoga odabranoga filma u kojemu prikaz ženske seksualnosti na pozitivan ili negativan način dolazi do izražaja. Prvi film o kojem je Žmak govorila jest Lolita, redatelja Stanleyja Kubricka iz 1962. godine. Naglasak analize stavljen je na scenu prvog susreta Humberta i Lolite u kojemu je izražena muška promatračka perspektiva (male gaze), a kojom se indirektno i metaforički objektivizira žena zahvaća kadrom i to tako da se istovremeno i poistovjećuje s vrtom o kojem je potrebno brinuti. Lolita je prikazana kao seksualni objekt, te se njezina seksualnost odnosi isključivo na mušku percepciju ženskog tijela kao privlačnoga. Film She’s all that redatelja Roberta Iscovea iz 1999. godine reprezentira osnovni obrazac filmova čija je tematika bazirana na binarnom odnosu ženskog seksepila i ljepote. Ključna ideja takvih filmova živi u procesu ostvarivanja ženskog lika kao objekta muške želje. Uspjeh postizanja ideje rezultira romantičnom ljubavlju, koja služi i kao potvrda patrijarhata u zadovoljavanju nužnih normi te standarda ženske ljepote.
U posljednjem i zapravo najistaknutijem dijelu predavanja Žmak je analizu posvetila norveškom filmu Turn me on, goddamit!, redateljice Jannicke Systad Jacobsen iz 2011. godine. Radnja filma prati život protagonistice, tinejdžerke, koja živi u malom norveškom gradiću, mašta o životu u velikom gradu te se svakodnevno suočava s problemima tipičnima za adolescentsko doba. Specifičnost se tog filma, kako je Žmak navela, sastoji u prikazivanju ženske seksualnosti kao neutralne, odnosno, nepovezane s nekim vanjskim uzročnicima kao što su nagomilane frustracije ili životne tegobe. Takvim odnosom prema ženskoj masturbaciji i seksualnim nagonima, film ruši stigmu ženske seksualnosti koja se u brojnim filmovima režira tako da zadovolji potrebe muškog pogleda (npr. scene mastrurbacije u filmu Black Swan ili Mulholland Drive) ili tako da se žensko zadovoljstvo povezuje s gubitkom psihičke stabilnosti. Za razliku od toga, u filmu norveške redateljice koja masturbaciju povezuje s osjećajem čistog užitka, ženski lik nije opterećen sramom ili krivnjom koja se konvencionalno vezuje uz žensku masturbaciju. Takvim se deseksualiziranjem ženskog zadovoljstva na filmu, istaknut će Žmak, stvara prostor koji ženskim likovima omogućava izlazak iz patrijarhalno fokusirane želje i oblikovanja prikaza ženskog tijela na način da mu je zadaća služiti zadovoljenju muške fantazije.
U zaključnom djelu predavanja posvećenom razgovoru s publikom Žmak je stoga zaključila kako je rodna ravnopravnost u svijetu filma još poprilično strana, dok važnu ulogu u načinu prikazivanja ženskog lika igra činjenica režira li film žena ili muškarac. U borbi za žensku emancipaciju ključno je rušenje društvenih stigmi – u ovom slučaju onih što se odnose na žensku seksualnost i ženski seksualni užitak, a tome može doprinijeti i ovakav otvoren način govorenja o tim temama. Stoga je na nama da se okanimo srama i progovorimo slobodno o svojim tijelima.
Napisala: Tina Perić
