U utorak, 28. listopada u 9:30 (dvorana 301) gostujuće predavanje naslovljeno “Rod & modernitet: žensko bh. autorstvo međuratne Jugoslavije” održat će Zlatan Tunjić, doktorand na Odsjeku za slavenske jezike, književnosti i kulturu Sveučilišta Martin Luther u Njemačkoj. Predavanje ugošćuje Centar za ženske studije pri Filozofskom fakultetu u Rijeci.
Zlatan Tunjić bavi se ženskim autorstvom, književnom i feminističkom teorijom, rodnim i kulturalnim studijama. Autor je knjige o reprezentacijama feminiteta u turbo-folku (2013.) te niza stručnih članaka.
Predavanje koje će održati posvećeno je autorstvu i društvenom angažmanu pet zanemarenih autorica, i njihovu učešću u modernizacijskim procesima bosanskohercegovačkog i jugoslavenskog društva između dvaju svjetskih ratova. Riječ je o Veri Obrenović Delibašić, Raziji Handžić, Lauri Papo Bohorete, Nafiji Sarajlić i Mileni Mrazović Preindlsberger. Ovih je pet autorica izdvojeno kako zbog dostupnosti građe o njima, tako i zbog toga što se intersekcionalna razlikovanja i sličnosti u načinima afirmiranja i razumijevanja emancipatornih politika i modernizacijskih procesa najbolje mogu iščitavati preko njihova autorstva i društvenog angažmana.
Redefiniranjem autorstva i učinaka društvena angažmana, dobit će se šira politička slika autorica u formi pojedinačnih portreta kao studije slučaja i konstrukcije Nove žene njihova pisanja i javnoga djelovanja. Oponirajući institucionaliziranom zanemarivanju ženskoga doprinosa književnosti i kulturi, namjena je autora-predavača osvijetliti “neznane prostore” u povijesti koje čine brojne zanemarene ili nedovoljno obrađivane autorice. U tim će se okvirima aktualizirati učinak pisanja i društvenoga angažmana za njihovu osobnu i kolektivnu emancipaciju žena te odnos dominantne javnosti prema njihovu prisustvu u kulturnom životu.
Značaj autorica čije stvaralaštvo i društveni angažman Tunjić analizira nadmašuje čitateljsko i akademsko znanje koje o njima postoji danas. Revalorizacija emancipatornih politika obuhvaća strategije, taktike i prakse otpora u njihovu autorstvu i društvenome angažmanu. Na taj se način ispituju rodne politike, utilitarnost njihova autorstva, osobna iskustva postajanja i bivanja autoricom u odnosu na socijalni status, obiteljsko podrijetlo, stupanj obrazovanja i ideološko-političku orijentiranost. Cilj je rekonstruirati rodne odnose kao fundamentalne osobenosti moderniteta, “oroditi” modernizacijske procese, iščitati iz perspektive ženskog autorstva i učešća autorica u njima, kontekstualizirajući time učinke tih procesa na borbu za ženska građanska, radnička i politička prava. Stoga namjena nije prikazati autorice isključivo aktivnim sudionicama modernizacijskih procesa već i remetilačkim čimbenikom razotkrivanja pukotina u prethodnim sustavima heteronormativnih vrijednosti.
