Predavačica četvrte kino učionice ciklusa ”Pogled (p)otpora” bila je Adriana Zaharijević, znanstvena suradnica Instituta za filozofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu. Tema učionice – ženski orgazam zaintrigirala je mnoge, stoga je prostor Mini Art kina bio u potpunosti ispunjen. Kompleksna tema zahtjevala je podjelu i definiranje pristupa proučavanja iste. Iako je znanost od svojih početaka nastojala objasniti fiziološke, a kasnije i psihološke uzroke i posljedice orgazma u ženā, čini se da ni danas ne raspolažemo adekvatnim znanjem o tome što jest – ili nije – orgazam. Pitanje što znamo o tom neobičnom fenomenu spada u domenu povijesti ideja i znanja, točnih i pogrešnih hipoteza koje su proizvodile različite tabue, narodna vjerovanja, ali i pravne sustave i prakse koje su neposredno utjecale na živote nebrojenih žena. To naizgled škakljivo ’znanje’ otuda je uvijek imalo i izvjesnu zamršenu političku pozadinu.
U svom je izlaganju Adriana Zaharijević predstavila četiri paradigme mogućih objašnjenja o prirodi ženskog orgazma. Sagledavajući paradigme imali/e smo priliku vidjeti kako nije samo da riječ o pojavi o kojoj se govorilo na načine koji su, u skladu s povijesnim razdobljem, bili znanstveno dostupni, nego i da su takvi diskurzi uvijek imali i svoje praktične posljedice. Također, četiri paradigme, međusobno prilično neusuglasive, pokazale su i da se o orgazmu nikada nije mnogo znalo, što nas nužno dovelo do pitanja o tome što znamo sada i kako ta ’znanja’ oblikuju naše najintimnije doživljaje i iskustva za koja vjerujemo da su samo naša.
Shvaćanje ženskog orgazama kao ”misterioznog” rezultat je različitih kulturno uvjetovanih procesa kojima se ženska seksulanost povezivala s ”divljinom” i ”neukrotivošću”. Nemogućnost ”hvatanja” trenutka ženskog orgazma otvara prostor brojnim spekulacijama i stvaranju definicija što to ženski orgazam zapravo jest. Povijest je ženski orgazam objašnjavala kao nužan preduvjet za začeće. Vjerovalo se kako je za začeće potreban istovremeni muški i ženski orgazam u kojem su se tekućine stapale i stvarale ”iskru života”. Takav način poimanja zrcalio se i u pravu, stoga silovane žene koje bi zatrudnjele nakon zlostavljačkog čina ne bi bile smatrane silovanima. Međutim, u viktorijansko doba dolazi do promjene koja radikalno mijenja pogled na ženski orgazam. Novi pogled zastupa vjerovanje koje ruši dotadašnje poimanje ženskog orgazma kao nužnog preduvjeta za začeće. Odvajanje reproduktivnih funkcija i užitka učinilo je glavnu prekretnicu u poimanju ženske seksualnosti. Dolazi do nove konstrukcije ženskosti, žena postaje ”anđeo doma”, lišena strasti. Razlozi ovako drastične promjene ne mogu se jasno iščitati, kako je Zaharijević naglasila. Mogući se odgovori na pitanja o promjeni vjerovanja mogu pronaći u utjecajima kulture na čovjeka. U Freudovim radovima i istraživanjima jedan od fokusa jest i ženski orgazam. Dijeli ga na vaginalni i klitoralni te objašnjava razvoj i prijelaz iz djevojčice u ženu upravo kroz načine doživljavanja orgazma. Žene ponovno prestaju biti lišene strasti, međutim, strast ili želja povezuje se isključivo s željom za djetetom. U pitanje se dovodi postojanje vaginalnog orgazma i mitova koji ga okružuju, o kojima možemo svjedočiti i danas.
Publika kino učionice imala je priliku pogledati perspektive povijesnog i suvremenog poimanja ženskog orgazma kroz dva filmska isječka. Suvremena filmska interpretacija u filmu ”When Harry Met Sally” i prikaz liječenja histerije u filmu ”Hysteria”.
