Smoqua³: proslava zajedništva, solidarnosti, aktivizma i umjetnosti

Posted in SMOQUAпринтер Epson K201
joomla 3.0

Drage naše i dragi naši, treća Smoquica nam se završila! Iza nas je toliko priprema, radosti i užurbanosti, hitnoća i „Ajme, to sam posve zaboravila, sad ću to brzo srediti! Ne, pusti, ja ću, ti trči ono drugo!“ 🙂 No, evo ukratko jednog „raporta“ o tome što nam se zbivalo u ta 3 nezaboravna dana… 🙂

Prije svega, od srca se zahvaljujemo svima koji/e su ovu Smoquu učinili/e tako divnim iskustvom, koji/e su svojom pozitivom i radošću doprinijeli osjećaju zajedništva, solidarnosti i pozitivnih vrijednosti: publici iz Rijeke, Hrvatske, drugih zemalja; divnim sudionicima/icama što su poticali/e na promišljanje sve prisutne; našim suradnicama jer skupa s nama dijele viziju Rijeke već treću godinu: Centru za ženske studije pri Filozofskom fakultetu u Rijeci, PaRiteru, Građanima/kama svom gradu, Art-kinu, Rijeci 2020. Naravno, bez naših sponzora Tiskare ADRIA PRINT (s nama su od začetka ideje Smoque) i Novog lista ne bismo imale vidljivost u javnom prostoru, a LUSH nam je omogućio da sve to bude na recikliranim i biorazgradivim materijalima. Food Not Bombs ekipa iz Rijeke skupa s našim vrijednim volonterkama održavala je osmjehe na licima svih sudionika/ica svojim veganskim delicijama.

No mislim da se nitko neće naljutiti ako kažemo da najveću podršku, trud, požrtvovanost, ljubav i posvećenost svakako je uložila naša volonterska ekipakoja je upravo bila „vezivno tkivo“ koje je sve držalo na okupu! 🙂 Hvala vam svima: Silvana, Ivana, Josipa, Marta, Sara, Deborah, Ivana, Gabriela, Nathan, Katarina, Tea, Karla, Filipe… s takvom ekipom možemo sve! 🙂

volonterke1


Naravno, zahvaljujemo se i gradu Rijeci na podršci: drugu godinu zaredom tijekom trajanja Smoque duž Korza se vijorilo nekoliko zastava duginih boja, a gradonačelnik Obersnel podržao je otvorenje toplim govorom punim podrške.

A što se na Smoqui zbivalo tih nekoliko dana? Pa, nakon sumiranja prvih dojmova možemo slobodno reći da je ovo bila najuspješnija i najbogatija Smoqua do sada: imali/e smo prilike vidjeti nekoliko premijera (dirljivi dokumentarac „Sidney & friends“ i redatelja koji je odmah osvojio sva srca svojim osmjehom, ali i potresnom pričom o interspolnoj i transrodnoj djeci u Keniji, drag kinga Eclipse koji je zapalio publiku na Queer-UP! Partyju uz sjajan slovenski DJ duo Warrego Valles, Lau Lukkarila plesni performans…), Rijeka je dobila svoj prvi queer mural (hvala vam Nika, Tanja, Luisa što ste ga osmislile i izradile u tako malo vremena! :))…

mural ri

Performans bugarske umjetnice s američkom adresom, Boryane Rossa Dekonstrukcija performansa Valie Export Tap and Touch Cinema snažne je dojmove ostavio na sve prisutne, a Vlasta Delimar je svojim radom svakako „uzburkala“ Korzo. Hvala portalu Moja Rijeka na video reportažama (i naslovnoj fotki 😉 ).

Nažalost, imale smo i nekoliko pehova: u posljednji tren zbog bolesti ostale smo bez sudionika tribine i nekoliko međunarodnih volonterki, te zbog iznenadne obveze i voditeljica radionice pokreta i plesa nam je morala otkazati, no, kako smo kroz 19 godina rada LORI ostvarile puno suradnji, i to je prebrođeno: sjajne Riječanke Jasminka Juretić (psihologinja) i Esta Matković (umjetnica) „uskočile“ su u pomoć za tribinu i radionicu, volonterke su se bacile na kuhanje… Jednom riječju, kad se male ruke slože, sve se može, sve se može 🙂

Mogle bismo dva dana prepričavati što nam se sve dogodilo, koji su se uvidi pojavili, kako je publika na neku aktivnost reagirala, no ukratko: srca su nam puna jer na Smoqui je vladala jako pozitivna energija koju su širili zbilja divni ljudi, okupljeni oko iste ideje, koji su skupa 3 dana chillali i promišljali queer i feminizam – i „rodila“ su se nova poznanstva (i ljubavi :)), suradnje, ideje za neke nove projekte, što nam je svakako i poanta Smoque.

A kako su posjetitelji/ice doživjeli/e Smoquu? Prenosimo nekoliko izjava gostiju i gošći:

tadea

Tadeja Pirih (Slovenija)

Tadeja Pirih, dolazim iz Ljubljane, članica sam kolektiva Rdeče zore (Crvene zore) i Lezbično feministične univerze. Ove godine sam prvi put na Smoqui, iako je želja postojala i ranije. Jako sam sretna što sam ovdje, dobro je što je Rijeka blizu. Tek sam stigla, sviđa mi se. Teško mi je dati osvrt na festival, radujem se i sutrašnjem danu, ali već su mi današnji razgovor i performans (Boryana Rossa) bili odlični. Smatram da je vrlo važno isticati vidljivost ispostavljenih tema, i da je umjetnica Boryana Rossa divna, te bi je svaki festival volio imati (u programu). Isto tako smatram da je od velike važnosti predstavljati ovakve sadržaje jer su čak unutar (iako zapravo ne znam kakva je situacija u Hrvatskoj) feminističke i queer scene alternativa, a ne “mainstream”. Sretna sam da sam tu!
_______________________________________________________________________

maja

 
Maja Šučur (Slovenija)

Zdravo, ja sam Maja Šučur iz Ljubljane, bivša članica kolektiva Rdeče zore, novinarka kulturne redakcije dnevnog lista Dnevnik. Ove godine sam prvi put na Smoqui nakon višegodišnje želje. Za dolazak nas se okupljalo negdje između 5 do 7 osoba, a na kraju se ove godine uspješno zaključilo s posjetom nas dvije. Možda će nas slijedeće godine biti 5, zatim sedam… Svakako, ovdje sam s velikom radošću. Prvo sam bila na razgovoru (Boryana Rossa i Zvonimir Dobrović) koji je bio izuzetno jasan i precizan, obuhvatio je velik broj različitih perspektiva na identitete koji nas zanimaju ne pribjegavajući apstrakciji, što smatram iznimno dragocjenim. Slijedeća stvar koja se dogodila, 10 minuta nakon razgovora, što je zaista najbolja stvar na festivalima pored umjetnosti, a to je mogućnost umrežavanja tj. povezivanja različitih kolektiva. Skoro smo već definirale perspektivu suradnje za slijedeće tri godine i to u vidu balkanske turneje različitih umjetnica na relaciji Skoplje, Ljubljana, Zagreb i Rijeka, kako bi razmijenile iskustva. Bilo je tu i malo šale, ali upravo tako započinju zaista dobri projekti, i računam da će do kraja festivala u slijedeća dva dana toga biti i više.
_______________________________________________________________________

Anne i Arnold


Anna i Arnold (Nizozemska)

Dolazimo iz Leeuwardena i oboje radimo na polju antidiskriminacije i LGBT prava.

Arnold: “Čim sam vidio poziv, znao sam da moram doći! Mi smo oboje dio Leeuwarden Pink Saturday i želimo se umrežiti i pronaći sudionike/ice za svoj program.”

Anna: “Leeuwarden Pink Saturday veliki je događaj o LGBT pravima i slavljenju LGBT tema na nacionalnoj razini i nadamo se pronaći inspiraciju ovdje za naš program. Što se festivala tiče, do sad sam uživala slušajući Urszulu Kuczynsku (o položaju duginih obitelji u Poljskoj) i bila je vrlo inspirativna po pitanju zauzimanja stava. To mi je pokazalo da Poljskoj slijedi duga borba, i to jako bitna.”

Arnold: “Gradonačelnik (Rijeke, Vojko Obersnel) bio je vrlo inspirirajuć kad je govorio o svom gradu: čvrsto je stajao iza svojih riječi.“
_______________________________________________________________________

Dunia


Dunia (Rusija)

Ja sam aktivistica iz Rusije koja trenutačno živi u Beču. Zadivljena sam kako je lokalna samouprava tako otvorena za ovakve vrste događaj i da govori o interspolnosti i uključivosti, to smatram da je vrlo rijetko i prava sreća pogotovo u današnje vrijeme. Šetajući kroz grad bila sam impresionirana sitnim znakovima iz kojih se čita podrška ovom događaju i našem stavu o određenim temama i smatram da je zbilja odličan ovaj osjećaj zajedništva.
_______________________________________________________________________

DSC 0779


Luka Kristić & Tomislav Čop (Slovenija & Hrvatska)

Luka Kristić: “ Dolazim iz Maribora iz organizacije ‘Maribor skozi rožnata očala’, koja ove godine organizira prvu povorku ponosa u Mariboru. Podupiremo tematike, mislim da je važno govoriti o LGBT temama u današnjem društvu. Jako je pohvalno da je udruga LORI već 18 godina hrabro djeluje, imate svu podršku iz Maribora. Veseo sam da sam došao na ove radionice i bogat program. Bitna je vidljivost, prelijepo je bilo hodati Rijekom i vidjeti 4 dugine zastave, baš sam veseo da imate takvu vrstu podrške od općinske vlasti i da Rijeka kao takva, luka različitosti zaista živi.”

Tomislav Čop: “ Član sam LGBTI + organizacije ‘Druga Rijeka’. Veseo sam da treću godinu zaredom mogu dati podršku cijeloj inicijativi ovoga queer festivala i velike pohvale curama što su sve ovo organizirale. Jako mi je drago vidjeti da je ovaj festival poprimio jednu ozbiljniju notu, što ima puno gostiju iz drugih zemalja EU. Nadam se da je što više ljudi uživalo u ovim aktivnostima i da festival ide u narednim godinama još ambicioznije i još posjećenije.”
_______________________________________________________________________

Tatjana


Tatjana iz Centra za devojke Niš (Srbija)

Tatjana: “Ovdje sam treću godinu za redom. Volim doći i volim tu slobodu koju grad pruža, kako je različitost prihvaćena, kako smo svi zajedno ili pojedinačno slobodni u javnom prostoru na ulici, u kafićima… je nešto što se ne viđa u Srbiji ili drugdje gdje sam bila, to je prvo što me impresionira u ovom gradu. Festival raste i to je potpuno jasno meni koja dođem sa strane. Iako je prve godine nosio naziv queer i feminizma, bio je samo lezbijski, sada mi je kompletno queer i feministički, sveobuhvatniji, što je mislim bila sama ideja, a taj razvoj se vidio od prvog do trećeg festivala. Interesira me kako će biti dalje, potpuno sam znatiželjna.

Ovaj put me zaista oduševio performans Boryane Rossa, svojom pričom, svojim stavom. Ona je iz Bugarske koja je puno bliža Srbiji, ali dolazim ovdje jer imam mogućnost vidjeti takvo jedno čudo od žene koja me inspirira. Također, projekcija dokumentarnoga filma Tristana Aitchisona, kojim je pokazao suosjećanje i poziv na solidarnost bez obzira što se radi o Africi, sve se može prenijeti na bilo koju od zemalja, na bilo koju grupu ljudi. Ja poznajem osobu koja je u tranziciji, koja se bori s istim problemom, nema osobnu, ne može raditi, nema što jesti… Utisak od festivala mi je da možemo napraviti mnogo više za promjene. Vrlo je vidljivo da festival ide u pravcu i rasta i razvoja, uključivanja još više različitih segmenata i osoba. Mnogo je više ljudi iz ostalih zemalja, u početku je bilo samo iz Hrvatske, ili uglavnom iz Rijeke, formira se zajednica koja nije samo Rijeka nego zajednica koja smo svi/e mi.”
_______________________________________________________________________

Marta


Marta, LORI volonterka

Studiram psihologiju, volontiram na Smoqui. Mi (volonteri i volonterke) radimo uglavnom na pozicijama gdje trebamo pomoći ljudima oko nečega, kuhamo, dijelimo letke, lijepimo plakate, uglavnom volonteri i volonterke su posvuda i pomažu napraviti Smoquu onim što ona i je. Uživala sam na koncertu Anne Calvi, performans (Boryane) mi je bio vrlo zanimljiv, ostavio mi je jak dojam.

I za kraj, pogledajte reportažu s drag king nastupa by Eclipse.

Fotografije sa Smoque možete vidjeti ovdje. Za divne fotke zaslužne su Gabrijela Jozić, Sara Pavičić i Martina Šalov.

smoqua org

Organizatorice: Udruga LORIPaRiterGrađanke svom graduCentar za ženske studije pri Filozofskom fakultetu u Rijeci

Festival financijski podržavaju: Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture / Grad Rijeka / Primorsko-goranska županija / Ministarstvo kulture Republike Hrvatske / Europska komisija / Musagetes / LUSH

uz sponzora Adria print

NL logo RGB novi

i medijskog pokrovitelja: Novi list